Prijeđi na sadržaj

Zapadnoslavonski dijalekt

Izvor: Wikipedija
Ovaj je članak dio niza o
kajkavskom narječju hrvatskoga jezika

Osobine

Dijalekti[1]

Književnost
Srednjovjekovni hrvatski dijalekti

Zapadnoslavonski dijalekt je rubni kajkavski dijalekt koji je (gotovo) izumro pred turskim osvajanjima, a koji se nalazio oko Međurića i Kraljeve Velike u zapadnoj Slavoniji. Vjeruje se su da govori Hedešina i Homoka u Mađarskoj (okolica Šoprona) izišli iz tog dijalekta.[2] U ta dva sela je prisutan sustav od 6 samoglasnika (uz uobičajenih hrvatskih 5, javlja se i ä) na naglašenim pozicijama te 4 (i, u, a i ä) u Hedešinu, odnosno 5 (i, u, a, ä i o) u Homoku, uz marginalno javljanje slogotvornog r, te ü i ö.

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Iva Lukežić: Zajednička povijest hrvatskih narječja 1. Fonologija, Hrvatska sveučilišna naklada, Filozofski fakultet u Rijeci, Katedra čakavskoga sabora Grobnišćine, Zagreb - Rijeka - Čavle, 2012.
  2. Peter Houtzagers: O razvitku govora Hedešina i Homoka, Kajkavci Vedešina i Umoka, Zbornik radova regionalne konferencije "Kajkavci med gradiščanskimi hrvati", 15-36, Budapest