Max von Sydow

Max von Sydow
Rodno ime	Carl Adolf "Max" von Sydow
Rođenje	10. travnja 1929. Lund, Švedska
Smrt	8. ožujka 2020. Provansa
Supruga	Kerstin Olin (1951.–1979.) Catherine Brelet (1997.– )
WWW	IMDb
portal o životopisima ‧ portal o filmu

Carl Adolf "Max" von Sydow (Lund, 10. travnja 1929. — Provansa, 8. ožujka 2020.) bio je švedski glumac francuskog državljanstva.

Rodio se 10. travnja 1929. u Lundu, Švedskoj. Obrazovanje je stekao u katedralnoj školi i na Kraljevskom dramskom kazalištu u Stockholmu. Prvi je brak imao s Kerstin Olin od 1951. do 1979., s kojom ima dvoje djece. U drugom braku s Catherine Brelet od 1997. je imao dvoje djece. Živio je do smrti

u Los Angelesu. 

Glumio je u više od 130 filmova, uglavnom u sporednim ulogama na mnogim jezicima, uključujući švedski, norveški, engleski, talijanski, njemački, danski, francuski i španjolski. Von Sydow primio je brojne nagrade, uključujući nagradu za kulture švedske kraljevske zaklade.

Jedna od njegovih najupečatljivijih filmskih uloga je uloga viteza Antoniusa Bloka u "Sedmom pečatu" (1957.) To je prvi od njegovih jedanaest filmova s Ingmarom Bergmanom. Taj film sadrži kultne scene u kojima von Sydow kao vitez igra šah sa Smrću.^[1] Glumio je Isusa u filmu "Najveća priča ikad ispričana" (1965.); svećenika Lankestera u "Egzorcistu" (1973.); negativca Ernsta Blofelda Stavra u filmu o Jamesu Bondu „Nikad ne reci nikad" (1983.)

Nominiran je za dva Zlatna globusa, za Oscara za najboljeg glavnog glumca za ulogu u filmu "Pele osvajač" iz 1987. godine i za Oscara za najboljeg sporednog glumca za ulogu u filmu "Jako glasno i nevjerojatno blizu" iz 2011.