Košarkaška reprezentacija Hrvatske
Hrvatska | |||
---|---|---|---|
Pristupila Fibi | 1992. | ||
Fibina zona | FIBA Evropa | ||
Nacionalni savez | Košarkaški savez Hrvatske | ||
Selektor | Josip Sesar | ||
Olimpijske igre | |||
Učešće | 4 (prvi put 1992) | ||
Medalje | 1 Srebro: 1992. | ||
Svetsko prvenstvo | |||
Učešće | 3 (prvi put 1994) | ||
Medalje | 1 Bronza: 1994. | ||
Evropsko prvenstvo | |||
Učešće | 14 (prvi put 1993) | ||
Medalje | 2 Bronza: 1993, 1995. | ||
Dresovi | |||
|
Košarkaška reprezentacija Hrvatske je predstavnik Hrvatske na međunarodnim košarkaškim takmičenjima. Nakon sticanja nezavisnosti 1991. godine Košarkaška reprezentacija Hrvatske počinje svoje takmičenje u kvalifikacijama za Letnje olimpijske igre 1992. godine. Najbolji rezultat ostvaren je, upravo, na Olimpijskom košarkaškom turniru u Barseloni kada je osvojena srebrna medalja pošto je Hrvatska poražena u finalu od Prvog i originalnog „Tima snova”. Hrvatski košarkaši, koji su, takođe, nastupali i za Jugoslaviju, Krešimir Ćosić, Dražen Petrović i Mirko Novosel su primljeni u Nejsmitovu košarkašku kuću slavnih, a kasnije i u FIBA kuću slavnih.
Olimpijske igre 1992. godine
[uredi | uredi izvor]Maja meseca 1992. godine igran je zadnji kvalifikacioni turnir za Olimpijski košarkaški turnir 1992. godine, a Hrvatska je na raspolaganju imala većinu igrača koji su godinu dana pre toga osvojili Evropsko prvenstvo u košarci 1991. godine, nastupajući za Jugoslaviju. Prvi zvanični meč u ovim kvalifikacijama Hrvatska je odigrala protiv reprezentacije Nemačke i doživela je poraz 86:74. Ipak, u narednim mečevima Hrvatska je uspela da se domogne Olimpijskog košarkaškog turnira, uz najubedljiviju pobedu, do sada, nad Islandom 124:51. Na samom Olimpijskom košarkaškom turniru u Barseloni Hrvatska je, voljom žreba, smeštena u Grupu A, sa Brazilom, Španijom, Angolom, Nemačkom i apsolutnim favoritima za zlatnu medalju Sjedinjenim Američkim Državama. U grupi Hrvatska je savladala Brazil, 93:76, domaćina Španiju 88:79, autsajdera i prvaka Afrike, Angolu 73:64 i Nemačku sa 99:78. Već u drugom kolu „Kockasti” se susreću sa „Timom snova”. Iako su poraženi sa 103:70, Dražen Petrović i ostali nisu razočarali. Šta više, pružili su, do tada, najbolji otpor košarkaškim vanzemaljcima. U četvrtfinalu Hrvatska je deklasirala selekciju Australije sa 98:65, da bi u polufinalu uz mnogo muke bila pobeđena Zajednica Nezavisnih Država, odnosno, selekcija bivšeg Sovjetskog Saveza bez Litvanije koja je nezavisno učestvovala na turniru, a kasnije, u meču za treće mesto i osvojila bronzanu medalju, upravo protiv ZND. Finalni susret Olimpijskog košarkaškog turnira protekao je bez neizvesnosti. Hrvatska je na poluvremenu gubila sa 56:42, najviše zahvaljujući sjajnom Draženu Petroviću, kog u drugom poluvremenu preuzima na čuvanje Majkl Džordan, pa je „Tim snova” prednost povećavao iz minuta u minut do konačnih 117:85. Prvu medalju košarkaškoj reprezentaciji Hrvatske u istoriji, te 1992. godine, doneli su: Dražen Petrović, Velimir Perasović, Danko Cvjetičanin, Toni Kukoč, Vladan Alanović, Franjo Arapović, Žan Tabak, Stojko Vranković, Alan Gregov, Arijan Komazec, Dino Rađa i Aramis Naglić. Prvi selektor Hrvatske i čovek koji je doneo srebrnu medalju sa ovim sastavom bio je Petar Skansi.
Evropsko prvenstvo 1993. i smrt Dražena Petrovića
[uredi | uredi izvor]Iako su osvojili srebrnu medalju na Olimpijskom košarkaškom turniru, Hrvatska je morala da zaigra još jedne kvalifikacije za Evropsko prvenstvo u Nemačkoj 1993. godine. Te kvalifikacije počele su tragično. Posle završenog učešća Portlanda u NBA plej ofu, Dražen Petrović je krenuo za Nemačku da se pridruži reprezentaciji u kvalifikacijama. Međutim, u saobraćajnom udesu u mestu Denkendorf, Bavarska, Dražen Petrović je podlegao povredama. Auto je na magistralnom putu vozila njegova tadašnja devojka, nemačka manekenka Klara Šćalanzi[1] koja se, kasnije, udala za nemačkog fudbalera Olivera Birofa. Novoizabrani selektor Mirko Novosel i dalje je imao jaku ekipu, koja se rutinski domogla svog prvog učešća na Evropskom prvenstvu, na kom pravo da zaigra nije imala reprezentacija Savezne Republike Jugoslavije. Po prvi put se na nekom FIBA Evropskom prvenstvu išlo iz jedne u drugu grupnu fazu. U prvoj grupi deklasirana je Turska 113:63, zatim Bugarska, predvođena sjajnim Mladenovim, koji je ubacio 30 poena, sa 104:83, da bi Francuska bila pobeđena tek nakon produžetka, najviše zahvaljujući odličnoj partiji Danka Cvjetićanina, sa 100:95.
U drugoj grupnoj fazi, Hrvatska je bila još ubedljivija. Savladane su selekcije: Belgije (106:74), domaćina Nemačke (70:63) i Estonije (98:80). Ulogu lidera, posebno u drugoj grupnoj fazi, preuzeo je Dino Rađa, tada centar Boston seltiksa, koji je standardno bio dvocifren po broju skokova i ubačenih poena.
Prvi meč u svojoj košarkaškoj istoriji protiv neke bivše jugoslovenske zemlje, Hrvatska je odigrala u četvrtfinalu ovog Evropskog prvenstva protiv Bosne i Hercegovine. Iako je Bosna i Hercegovina imala vanserijskog Sabahudina Bilalovića, nijednog trenutka pobeda Hrvatske nije dovedena u pitanje, a konačan rezultat bio je 98:78. U polufinalu Hrvatsku je čekala reprezentacija Rusije, koja je prvi put nastupala na nekom reprezentativnom takmičenju pod ovim imenom. Prva zvezda ove selekcije, Sergej Bazarevič, predvodio je Rusiju do finala sa 23 poena, a velike zasluge imao je i centar Vitalij Nosov, koji je limitirao Dina Rađu ispod njegovog proseka. Sa samo jednim porazom i devet pobeda, Hrvatska je morala da se bori za bronzanu medalju, a u tom susretu deklasirana je selekcija Grčke sa 99:59. Ovo je bila prva medalja sa Evropskih prvenstava za selekciju Hrvatske.
Učešće na velikim takmičenjima
[uredi | uredi izvor]Olimpijske igre (4)
[uredi | uredi izvor]Godina | Domet | Ut. | Dob. | Izg. | Pozicija |
---|---|---|---|---|---|
1992. | Finale | 8 | 6 | 2 | |
1996. | Četvrtfinale | 8 | 4 | 4 | 7. |
2000. | Nije učestvovala | ||||
2004. | |||||
2008. | Četvrtfinale | 6 | 3 | 3 | 6. |
2012. | Nije učestvovala | ||||
2016. | Četvrtfinale | 6 | 3 | 3 | 5. |
2020. | Nije učestvovala | ||||
Ukupno | — | 28 | 16 | 12 | — |
Svetsko prvenstvo (3)
[uredi | uredi izvor]Godina | Domet | Ut. | Dob. | Izg. | Pozicija |
---|---|---|---|---|---|
1994. | Utakmica za 3. mesto | 8 | 7 | 1 | |
1998. | Nije učestvovala | ||||
2002. | |||||
2006. | |||||
2010. | Osmina finala | 6 | 2 | 4 | 14. |
2014. | Osmina finala | 6 | 3 | 3 | 10. |
2019. | Nije učestvovala | ||||
Ukupno | — | 20 | 12 | 8 | — |
Evropsko prvenstvo (14)
[uredi | uredi izvor]Godina | Domet | Ut. | Dob. | Izg. | Pozicija |
---|---|---|---|---|---|
1993. | Utakmica za 3. mesto | 9 | 8 | 1 | |
1995. | Utakmica za 3. mesto | 9 | 8 | 1 | |
1997. | Osmina finala | 8 | 2 | 6 | 11. |
1999. | Osmina finala | 6 | 3 | 3 | 11. |
2001. | Četvrtfinale | 7 | 3 | 4 | 7. |
2003. | Osmina finala | 4 | 1 | 3 | 11. |
2005. | Četvrtfinale | 7 | 4 | 3 | 7. |
2007. | Četvrtfinale | 9 | 3 | 6 | 6. |
2009. | Četvrtfinale | 9 | 4 | 5 | 6. |
2011. | Prva faza | 5 | 2 | 3 | 13. |
2013. | Utakmica za 3. mesto | 11 | 8 | 3 | 4. |
2015. | Osmina finala | 6 | 3 | 3 | 9. |
2017. | Osmina finala | 6 | 4 | 2 | 10. |
2022. | Osmina finala | 6 | 3 | 3 | 11. |
Ukupno | — | 102 | 56 | 46 | — |
Pojedinačni uspesi
[uredi | uredi izvor]- Idealni tim Svetskog prvenstva:
- Idealni tim Evropskog prvenstva: