Idi na sadržaj

Velike stidne usne

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Velike stidne usne
Labia maiora i pudendna pukotina
Detalji
LatinskiLabium maius pudendi
PrekurzorGenitalno zadebljanje
Duboka vanjska pudendna arterija
Perineumske grane zadnjeg butnog kožnog nerva
Identifikatori
Gray'sp.1265
TAA09.2.01.003
FMA20367
Anatomska terminologija
Vulva sa obilježenim strukturama

Velike stidne usne (lat. labia maiora (singular: labium maius) su dva istaknuta uzdužna kožna nabora koji se protežu prema dolje i nazad od mons pubis do perineuma. Zajedno sa labia minora tvore labia vulva.

Velike stidne usne su homologne muškom skrotumu.[1]

Etimologija

[uredi | uredi izvor]

Labia majora je latinski plural za velike ("major") usne; singular je labium majus. Latinski termin labium/labia koristi se u anatomiji za brojne, obično uparene paralelne strukture, ali na engleskom se uglavnom primjenjuje na dva para dijelova ženskih vanjskih genitalija (vulva) – labia majora i labia minora. Labia majora uobičajeno je poznata kao vanjske usne, dok se labia minora (latinski za male usne), koja prolazi paralelno između njih, nazivaju unutrašnje usne. Kako bi se izbjegla zabuna s drugim strukturama nalik tjelesnim usnama, usne ženskih genitalija na latinskom, anatomi su nazvali pudendi labia majora (ili minora).

Embriologija

[uredi | uredi izvor]

Embrološki, velike stidne usne razvijaju se iz labioskrotumskih nabora.[2] To znači da se u ženskom plodu razvijaju iz iste prethodno seksualno nediferencirane anatomske strukture kao i skrotum, vrežica kože ispod penisa u muškaraca.

Isti proces diferenciranja spola odnosi se i na druge muške i ženske reproduktivne organe, pri čemu će neki organi oba spola razviti sličnu, a opet neidentičnu strukturu i funkcije (poput gonada – muškog testisa i ženskog jajnika, poput muškog i ženskog uretera , erektilnog corpus cavernosum penis i prepucija penisa (prepucij) i corpus cavernosum clitoridis u klitorisu i (klitorisna kapuljača) i njihovog frenuluma). No drugi muški i ženski spolni organi postaju apsolutno različiti i jedinstveni, poput unutarnjih ženskih genitalija. Skrotum i velike stidne usne razvijaju se tako da imaju i sličnosti i ključne razlike. Poput skrotuma, majora labia nakon puberteta može postati tamnije boje od kože izvan njih, a isto tako i rasti pubične dlake na njihovoj vanjskoj površini (ženske genitalije na priloženim fotografijama su obrijane kako bi strukturu pokazale jasnije). No, tokom spolne diferencijacije fetusa, labioskrotumski nabori kod muškaraca normalno se longitudinalno spajaju u sredini, formirajući vreću za muške spolne žlijezde (testisi), kako bi se spustili u nju iz zdjelice, dok se u žena ti nabori normalno ne spajajaju, tvoreći dvije velike usne i pudendni prorez između njih. Ženske spolne žlijezde ([jajnik| jajnici)] ne spuštaju se iz karlice, stoga se struktura velikih usana može činiti jednostavnijom (samo masno tkivo prekriveno kožom) i od manjeg značaja za funkcioniranje ženskog tijela u cjelini od skrotum s testisima za muškarce. Greben ili utor koji su preostali od fuzije mogu se pratiti na skrotumu.

U nekim slučajevima interseksa sa poremećajem razvoja spola muške / ženske genitalije mogu izgledati dvosmisleno za bilo koji spol sa falusom koji je premali za tipični penis, ali prevelik za klitoris, s vanjskim otvorom uretre u atipičnom lokaciju, a s usnim i skrotumima potpuno ili djelomično spojenim, ali bez spuštenih spolnih žlijezda u njima. Nezračeni testisi, međutim, mogu se javiti i kod inače zdrave muške novorođenčadi.

Anatomija

[uredi | uredi izvor]

Velike stidne usne čine bočne granice pundendnog procjepa, koji sadrže labia minora, interlabial sulci, klitorisnu kapuljaku, klitorisni glans, frenulum klitoridis, Hartovu liniju i vulvsko predvorje, u kojima su vanjski otvori uretera i vagine. Svaka velika stidna usna ima dvije površine, vanjsku, pigmentiranu i prekrivenu jakom, pubičnom dlakom, te unutrašnji, glatki i ispucali s velikim folikulima. Majora labia prekrivene su skvamoznim epitelom. Između dva sloja nalazi se znatna količina areolskog tkiva, masti i tkiva koje nalikuje na dartos tunica skrotum, osim posuda, živci, i žlijezde. Majore labia ispred su deblje i tvore "prednju labijsku komisurtu" gdje se susreću ispod mons pubis. Konačno, oni zaista nisu spojeni, ali izgleda da se izgube u susjednom integritetu, završavajući blizu, i gotovo paralelno jedan s drugim. Zajedno sa kožom koja se povezuje između njih, tvore još jednu komisuru, stražnju labijsku komisuru, koja je ujedno i zadnja granica pudenduma. Interval između zadnjeg nabora i anusa, dužine od 2,5 do 3 cm, predstavlja perineum. Prednja regija perineuma poznata je kao urogenitalni trokut koji ga razdvaja od analne regije. Između velikih usana i unutrašnjosti bedara su labiokruralni nabori. Između velikih i malih stidnih usana nalaze se interlabijske brazde. Nakon menopauze, velike stidne usne atrofiraju.

Upotreba u cijepljenju

[uredi | uredi izvor]

Masni jastučić velikih stidnih usana može se koristiti kao transplant, često kao takozvana "martius labijalna masna podloga", i može se koristiti, naprimjer, u liječenju uretrolize.[3]

Također pogledajte

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ http://www.meddean.luc.edu/lumen/MedEd/GrossAnatomy/pelvis/homology.html
  2. ^ Manual of Obstetrics. (3rd ed.). Elsevier. pp. 1-16. ISBN 9788131225561.
  3. ^ Carey, J. M.; Chon, J. K.; Leach, G. E. (2003). "Urethrolysis with martius labial fat pad graft for iatrogenic bladder outlet obstruction". Urology. 61 (4): 21–25. doi:10.1016/S0090-4295(03)00117-1. PMID 12657357.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]